transparentnost proračuna

Transparentnost proračuna možemo ukratko opisati kao potpuno i pravodobno objavljivanje svih relevantnih fiskalnih informacija na sistemski način. To je ujedno definicija koja se najčešće koristi, a kojom se koristi i OECD (2002). Međunarodni monetarni fond (IMF, 2009) upotrebljava pojam fiskalne transparentnosti, a definiše ga kao 23 Centar za zastupanje građanskih interesa otvorenost vlade prema javnosti kad je riječ o njezinim prošlim, sadašnjim i budućim fiskalnim aktivnostima te o strukturi i funkcijama vlade koje određuju mjere fiskalne politike i njihove ishode. OECD je ujedno na osnovu iskustava zemalja članica sastavio smjernice za to područje, a odnose se samo na cenralnu vlast, a ne i na lokalne jedinice. Smjernice su podijeljene na tri dijela. U prvom dijelu su nabrojani osnovni budžetski/ proračunski izvještaji koje bi vlade trebalo da donesu, kao i njihov generalni sadržaj. Naglasak je na samom budžetu/proračunu, prijedlogu budžeta/proračuna, mjesečnim i polugodišnjim izvještajima te na godišnjem obračunu budžeta/proračuna. U drugom dijelu se opisuju specifični podaci koje bi ti izvještaji trebalo da sadrže. Na primjer, to su detaljni podaci o javnom dugu, financsjskoj i nefinansijskoj imovini, doprinosima za penziono/mirovinsko osiguranje itd. Treći dio stavlja naglasak na postupke kojima se osigurava kvalitet i integritet izvještaja. To se najviše odnosi na računovodstvene standarde, internu finansijsku kontrolu, reviziju i kontrolu koju provodi parlament. Međunarodni monetarni fond objavio je smjernice za fiskalnu transparentnost, što je širi pojam od budžetske/proračunske transparentnosti (IMF, 2009). Smjernice pokrivaju četiri područja: 1. jasnoću uloga i dužnosti državnog i javnog sektora; 2. otvorenost budžetskog/proračunskog procesa; 3. javnu raspoloživost informacija; 4. garantovanje integriteta izvještaja. Osnovne smjernice su sljedeće: • državni sektor potrebno je jasno razlikovati od javnog sektora i ostatka privrede, a upravljačke uloge unutar javnog sektora trebaju biti jasne i javno objavljene; • treba postojati jasan i otvoren pravni, regulatorni i administrativni okvir za fiskalno upravljanje; • u pripremi budžeta/proračuna potrebno se pridržavati unaprijed utvrđenih rokova i dobro definisanih ciljeva makroekonomske i fiskalne politike; • trebaju postojati jasna pravila za izvršenje i nadgledanje budžeta/proračuna, kao i za izvještavanje o njemu; • javnost mora imati opširne informacije o prošlim, sadašnjim i budućim fiskalnim aktivnostima i glavnim fiskalnim rizicima; • fiskalne informacije treba prezentovati na pravovremen način koji podstiče analizu mjera politike i promoviše odgovornost; • fiskalne aktivnosti moraju proći kroz interni i vanjski nadzor te se potrebno pridržavati računovodstvenih standarda. Vođen smjernicama MMF-a i OECD-a, Center on Budget and Policy Priorities (CBPP) iz Washingtona razvio je 2006. godine indeks otvorenosti budžeta/proračuna, koji se računa svake druge godine, a omogućava međunarodno poređenje transparentnosti budžetskog/proračunskog procesa. Transparentnost prema CBPP-u znači da svi građani neke zemlje imaju pristup informacijama o tome koliko se sredstava raspodjeljuje na različite oblike potrošnje, kakvi se prihodi prikupljaju i kako se troše međunarodna pomoć i drugi javni resursi. Upitnikom, uz pomoć kojega se izračunava indeks, prikupljaju se podaci o javnoj dostupnosti i opsežnosti nekoliko budžetskih/proračunskih dokumenata koji se pojavljuju u pojedinim fazama budžetskog/proračunskog procesa. U fazi pripreme budžeta/proračuna analiziraju se smjernice ekonomske i fiskalne politike; u fazi prihvatanja budžeta/proračuna razmatraju se prijedlog budžeta/proračuna i budžet/proračun za građane (pojednostavnjeni budžet/proračun, lakše razumljiv građanima); u fazi izvršavanja budžeta/proračuna, koja obuhvata provođenje, nadzor i kontrolu, važni su mjesečni izvještaji, polugodišnji izvještaj, godišnji obračun budžeta/proračuna i revizorski izvještaj. Vrijednost indeksa otvorenosti budžeta/proračuna kreće se od 0 do 100, a istraživanje obuhvata brojne zemlje. Nažalost, čak u polovini promatranih zemalja građani dobivaju vrlo oskudne informacije o budžetu/proračunu, što vladama omogućava prikrivanje rasipnog trošenja i korupcije. Najlošije rangirane zemlje po pravilu su afričke zemlje, a među najgorima je i Saudijska Arabija i Sudan. Bosna i Hercegovina je rangirana sa vrijednošću indeksa 44 po zadnjem izvještaju iz 2008. godine, dok su Hrvatska, Srbija, Makedonija rangirane bolje, a Albanija lošije. Crna gora nije među rangiranih 85 zemalja. Među zemljama koje objavljuju opsežne informacije o državnim finansijama dominiraju anglosaksonske zemlje: Velika Britanija, Novi Zeland i SAD. Istraživači CBPP-a utvrdili su pozitivnu korelaciju između vrijednosti indeksa i BDP-a po stanovniku: bogatije zemlje imaju viši indeks. MMF na temelju svojih smjernica objavljuje izvješća o fiskalnoj transparentnosti za pojedine zemlje, ali za različite godine. Izvješća su dostupna na internetskoj stranici MMF-a. (U poglavlju koje daje izvještaje o fiskalnoj transparentnosti, nema izvještaja ili ocjene za Bosnau i Hercegovinu.) Pristup informacijama o fiskalnim aktivnostima države omogućava građanima ne samo razumijevanje političkih i ekonomskih odluka koje imaju znatan uticaj na njihovu svakodnevicu, nego i sudjelovanje u njihovom donošenju. Ako građani raspolažu podacima o djelovanju države, povećava se kontrola nad vlašću, što pozitivno utiče i na odgovornost vlade prema građanima. Dostupnost informacija izrazito je važna za suzbijanje korupcije i postizanje veće efikasnosti javnih usluga. Budući da su budžeti/proračuni modernih gospodarstava složeni, upravo ta složenost omogućava skrivanje stvarnog stanja u budžetu/proračunu. Nosioci politike mogu da sakriju određene poreske terete, prenaglašavaju korisnost pojedinih izdataka i skrivaju državne obaveze. Često nije u interesu političara da imaju jednostavne, jasne i transparentne budžete/proračune. Međutim, vlade moraju da preduzimaju sve kako bi se povećala transparentnost budžeta/proračuna, jer će to omogućiti građanima i finansijskim tržištima da pravilno ocijene finansijski položaj države, a ekonomskim agentima će olakšati donošenje odluka.

Posted in .