Prijedlozi izmjena i dopuna prijedloga budžeta/proračuna koji se obično iskazuju povećanjem ili smanjenjem sredstava za pojedine proračunske/budžetske korisnike. Ideja uspostavljanja Fiskalnog vijeća BiH bila je da čelni ljudi koordiniraju svoje planove i uspostave neke okvire – šta je to maksimum za trošenje i do koje sume entiteti mogu da računaju. Ideja nije došla iznutra, već izvana i snažno je zagovarao Međunarodni monetarni fond. Problem nad problemima je bio uprvao kako izaći pred parlamentarce sa budžetom/proračunom i objasniti da para za silne amandmane jednostavno nema. Nije nam samo građanstvo podložno tome da vjeruje kako pare donese Djed Mraz svakog prvog januara, već se i naši parlamentarci ponašaju tako podnoseći silne amandmane. Dakle Fiskalno vijeće je uspostavljeno prvo sporazumom 2005. godine tri premijera i tri ministra finansija (državni i entitetski), sa predstavnikom Brčko distrikta kao posmatračem, a kasnije je pretočeno u odgovarajući zakon (maja 2008.). Kad Fiskalno vijeće dogovori plafon do koje se može kretati, onda se kroji budžet/proračun, stavlja pred poslanike koji semogu kretati samo unutar te sume po sistemu “*moraš nekome oduzeti da bi drugome dao*”. Naravno da je bilo pobune s obrazloženjem da ovakav način podriva osnove parlamentarne demokratije, ali neki mehanizam je morao da postoji da se bar djelimično ograniče apetiti. I pored toga, podnose se silni amandmani bilo da se zaista radi o konstruktivnim i korektivnim prijedlozima, bilo da se poslanici dodvoraju određenim grupama ili području sa kojeg dolaze. S druge strane, ministarstva finansija često pribjegavaju triku da se na posebnoj stavci nedefinisanog naziva “*ostalo*” ili “*neraspoređena rezerva*” i slično prikažu određena sredstva koja služe isključivo da se u pogađanju sa poslanicima ima rezerva za dodavanje na neke stavke.
