Tržišna vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tokom kalendarske godine. Komponente BDP-a su lična potrošnja (potrošnja domaćinstava na robe i usluge, izuzev kupovine novog stambenog prostora), investicije (kupovina kapitalne opreme, zaliha i nekretnina, uključujući kupovinu novog stambenog prostora), državna potrošnja (državni izdaci za robe i usluge – potrošnja viših i nižih nivoa vlasti na robe i usluge) i neto izvoz (izvoz umanjen za uvoz, pa ako je uvoz veći od izvoza, ova vrijednost ima predznak minus). Razlikuje se nominalni BDP, koji je vrijednost proizvedenih roba i usluga izražena u tekućim cijenama) i realni BDP, što je vrijednost proizvedenih roba i usluga izražena u stalnim cijenama. Realni BDP je, kao što sam naziv kaže, realniji pokazatelj jer se obračunava inflacija određenog perioda. Upravo deflator BDP-a je pokazatelj nivoa cijena jer je izveden kao omjer nominalnog i realnog BDP-a pomnožen sa sto. Rast bruto domaćeg proizvoda ne znači automatski i da ćemo se za toliko razviti. Sve je stvar u šta će to povećanje otići. Ako će rast bruto domaćeg proizvoda, ta nova vrijednost, biti usmjerena na nove tehnologije, na istraživanje i razvoj, obrazovanje, stvaranje boljeg poslovnog okruženja, bolji servis građanima, unaprijeđenje zdravstva i slično, onda možemo govoriti o pozitivnim efektima rasta bruto domaćeg proizvoda. Ali, ako se usmjeri na povećanje javne potrošnje, odnosno puko povećanje plata ili umnožavanje neproduktivne administracije, onda je to novi teret za privredu i poreske obveznike, jer se takva obaveza stvara dugoročno. U ekonomiji da bi se održala ravnoteža rast naknada za rad mora biti u istom omjeru kao što je rast produktivnosti. Ako smo produktivniji, imamo više i samim tim možemo više i da trošimo. Ako plate rastu više nego što je rasla produktivnost, onda to znači da se mora zahvatiti iz nekih drugih stvari, najčešće na uštrb već postojeće imovine ili zaduživanjem. Taj dug se mora vraćati kad tad, ali je teret, onda, dvostruk – em dug, em obaveza da se isplaćuju plate čiji rast nema opravdanja u rastu produktivnosti.
