državni sektor

Državni sektor je dio javnog sektora, a obuhvata sve državne jedinice čija je primarna uloga izvršavanje državnih funkcija (izvršne, zakonodavne i sudske). On obuhvata sve nacionalne i subnacionalne državne jedinice, uključivši i izvanproračunske /vanbudžetske fondove, kao i neprofitne institucije koje pružaju netržišne usluge, a koje država finansira i kontroliše. Prema terminologiji MMF-a kojom se definišu pojmovi državnih finansija (Government Finance Statistics Manual), državni sektor se naziva sektorom opšte države. Pojam državni sektor ili država kolokvijalno se mnogo češće upotrebljava za označavanje pojma koji se stručno naziva opštom državom. Državne funkcije podrazumijevaju provođenje javne politike pružanjem netržišnih usluga i preraspodjelom dohotka i imovine, što se ponajprije finansira porezima i drugim obaveznim davanjima koje plaća nedržavni sektor. Sve državne funkcije fiskalnog su karaktera. No neke fiskalne aktivnosti provode agencije izvan sektora opšte države, čija je primarna aktivnost monetarnog odnosno komercijalnog tipa. Te se aktivnosti označavaju kao kvazifiskalne kako bi se naglasilo da primarna aktivnost tih agencija nema fiskalna obilježja. Radi zadovoljavanja fiskalne transparentnosti, važno je prikazati sve fiskalne aktivnosti, bez obzira na to gdje se obavljaju. Zato je važno razlikovati opštu državu od središnje/centralne banke, javnih finansijskih institucija i nefinansijskih javnih preduzeća. Te agencije se katkad bave fiskalnim aktivnostima koje nisu dio njihove primarne funkcije pa se zato i nazivaju kvazifskalnima. Odnos opštee države i ostatka javnog sektora (tj. središnje/centralne banke, javnih finansijskih institucija i nefinansijskih javnih poduzeća) treba jasno razgraničiti. • Odnos opšte države sa središnjom/centralnom bankom. Osnovna funkcija središnje/centralne banke je ostvarivanje monetarnih ciljeva. Sve više jačaju tendencije prema kojima se središnjoj/centralnoj banci daje sve više autonomnosti. U mnogim zemljama zakonom je naglašena nezavisnost središnje/centralne banke te se zabranjuje da ona direktno finansira fiskalni deficit. No u nekim zemljama središnja/centralna banka obavlja određene kvazifiskalne funkcije kao što su subvencionisano kreditiranje, direktni krediti ili višestruki kursevi/tečajevi. Tim se operacijama država koristi u zamjenu za izravne fiskalne aktivnosti, pa ih svakako treba uključiti u razmatranje ukupnoga fiskalnog položaja zemlje. • Opšta država i javne finansijske institucije. Iako je privatizacija banaka u svim zemljama poprimila široke razmjere, javne finansijske institucije, na primjer državne banke, još postoje u mnogim zemljama u razvoju. Javne finansijske institucije često se osnivaju kako bi se osigurale određene kvazifiskalne usluge. Tako obično državne razvojne banke kreditiraju odabrane sektore ili preduzeća po nekomercijalnim uslovima (na primjer, po nižim kamatnim stopama od tržišnih). Sa stanovišta transparentnosti, važno je da se u godišnjim finansijskim izvještajima javnih finansijskih institucija jasno navode njihove nekomercijalne aktivnosti. • Opšta država i nefinansijska javna poduzeća. U mnogim zemljama nefinansijska javna preduzeća pružaju usluge na nekomercijalnoj osnovi, obično u obliku nižih cijena od onih potrebnih za pokrivanje troškova (na primjer, naplaćivanje struje po cijeni nižoj od tržišne za seoska domaćinstva). U nekim zemljama ta preduzeća, prema zahtjevu države, pružaju i određene socijalne usluge. Te nekomercijaln aktivnosti se mogu finansirati unakrsnim subvencionisanjem između raznih grupa potrošača (neki potrošači plaćaju višu, a neki nižu cijenu za istu uslugu), ili se gubitak nefinansijskih javnih poduzeća pokriva iz proračun/budžeta. Takve aktivnosti narušavaju transparentnost u odnosu nefinansijskih javnih preduzeća i opšte države te se trebaju uzeti u obzir pri razmatranju fiskalne pozicije zemlje. • Opšta država na razne načine utiče na privatni sektor. Uticaj države na privatni sektor, na primjer, ogleda se putem regulacije nebankarskoga privatnog sektora, intervencijama u bankarski sektor ili direktnim investiranjem u osnovni kapital privatnih poduzeća ili komercijalnih banaka. Državni uticaj na ostatak privrede, tj. na privatni sektor, mora se ostvarivati na transparentan način zasnovan na jasnim pravilima i procedurama koje se primjenjuju na nediskriminatorskoj osnovi.

Posted in .