pranje novca

Generalno podrazumijeva rješavanje, pretvaranje ili čišćenje novca stečenog kriminalnim aktivnostima (najčešće trgovinom droge, ali i drugim nelegalnim aktivnostima), njegov prijelaz preko međunarodnih granica (najčešće povratak u zemlje gdje je droga proizvedena ili kriminalno djelo počinjeno) i ponovno uključivanje tog novca u regularne novčane tokove. Pranje novca je izuzetna prijetnja integritetu finansijskih ustanova (kako se to upečatljivo vidi u Rusiji, na primjer, gdje mafija nadzire mnoge od najvažnijih banaka u zemlji), koja dovodi u nepovoljan položaj privredne subjekte koji legalno posluju. Perači novca uglavnom ne nastoje ostvariti najvišu stopu dobiti na novac koji operu, već im je važnije mjesto ili investicija koje će im omogućiti najlakše i najbrže recikliranje novca. Tako novac može putovati iz zemlje s dobrom ekonomskom politikom u kojoj se ostvaruju više stope dobiti u zemlje s lošijom politikom i nižim prinosima od uloženih sredstava. Tako se zbog pranja novca može dogoditi da se slobodni kapital ulaže manje racionalno, što uvelike može narušiti postojeće ekonomske tokove. Promjena u potražnji novca – kao rezultat pranja novca što se ne odražava u službenim pokazateljima – može na državnom nivou izazvati nestabilnost kamata i kursa. Pranje novca, kao i ostale nezakonite aktivnosti, uslovljavaju regresivnu distribuciju dohotka i stvaranje velike potrošačke moći pojedinaca u uslovima opće recesije. Time se iskrivljuje struktura potrošnje, pogotovo među bogatima, i preobražava se postojeća socijalna stratifikacija nastajanjem društvenih grupa novih
bogataša. Velika sredstva koja se zarađuju pranjem novca utiču na porast potražnje za luksuznim proizvodima, povećanje cijena nekretnina i nekih potrošnih dobara, što sve potiče spekulacije i inflaciju. Oblici radnog sudjelovanja koji su u skladu sa zakonom počinju se smatrati manje vrijednim. Nezakonitost postaje temeljno načelo ekonomske aktivnosti. Pranje novca pored toga što uveloke podriva slobodno tržišno privređivanje, narušava i demokratsku političku strukturu i političku stabilnost zemlje. U uslovima pravne nesigurnosti i razvijene korupcije, jako se smanjuje interes stranih investitora za ulaganja u te zemlje. Pranjem novca i korupcijom, koja je njegova popratna pojava, stvara se opasna prijetnja državnom suverenitetu, autoritetu državne vlasti, narušavaju demokratske vrijednosti i javne ustanove te čini ogromna šteta nacionalnoj privredi. Tim poslovima se ohrabruju tradicionalni obrasci poreske evazije, izbjegavanja zakona, krijumčarenje i bijeg finansijskih sredstava, što sve zajedno povećava poresko opterećenje za one koji plaćaju porez. Pranje novca neposredno utiče na smanjenje transparentnosti i narušavanje zdravlja finansijskog tržišta, važnih odrednica u djelotvornom funkcionisanju cjelokupne privrede. Novac koji se dobije iz kriminalnog djelovanja obično korumpira službenike finansijskog tržišta, uzrokujući dugotrajnu i teško popravljivu štetu tržišnom kredibilitetu. Pranje novca može korumpirati dijelove finansijskog sistema i onemogućiti uspješno upravljanje centralnih banaka i nadzornih tijela. Ukoliko neki bankarski zvaničnik postane korumpiran, netržišno ponašanje može se proširiti u druga područja koja nisu direktno povezana s pranjem novca, što ugrožava sigurnost i bonitet banke. Osobe koje obavljaju nadzor nad radom banke takođe mogu biti korumpirane ili zastrašene prijetnjama, što smanjuje, a ponekad i potpuno onemogućava djelotvornost nadzora. Zato je neophodno jačanje zakonskih odredbi protiv pranja novca, ali to ne znači smanjivanje tradicionalne bankarske kontrole. Na međunarodnom nivou, kretanje kapitala pod uticajem pranja novca može djelovati destabilizujuće zbog integrativne prirode svjetskog finansijskog tržišta. Finansijske teškoće nastale na na jednom mjestu mogu se vrlo lako proširiti i u druge zemlje, pretvarajući tako nacionalni problem u međudržavni. Organizovani kriminal može biti i značajna prijetnja međunarodnom miru i sigurnosti. Vito Tanzi (1996) i Peter Quirk (1996) procjenjuju da neto finansijska dobit onih koji se time bave predstavlja dva posto globalnog BDP-a, time da je vrijednost opranog novca vjerojatno znatno veća. Nova informatička tehnologija, fleksibilnost i prilagodljivost u djelovanju, stručna pomoć i ogromna finansijska sredstva koja su na raspolaganju znatno olakšavaju proces pranja novca i njegov prijenos preko granica. Iako u pranju novca i nadalje najviše sudjeluju banke, od njega nisu pošteđene ni druge ustanove gdje se koriste veće količine gotovog novca, a često nisu pod jačom zakonskom regulativom ili nadzorom, poput štedionica, kockarnica, mjenjačnica i osiguravajućih društava. Ujedno, zabilježeni su i slučajevi da je pranje novca ostvareno kupovinom zlata i dragog kamenja, umjetničkih predmeta, antiknog namještaja i slično, što sve zahtijeva stalno prilagođavanje i budnost nadležnih tijela. Ne smije se zanemariti stalni priliv novih sredstava iz kriminalnih aktivnosti, te ulazak kriminala na nova područja djelovanja. Organizovani međunarodni kriminal ponaša se poput transnacionalnih kompanija: sve više i više ulazi u stratešku saradnju, čime se povećava njegova sposobnost u zaobilaženju zakona, smanjuje međusobno nadmetanje i umanjuje rizik da se bude uhvaćen u zakonskom prekršaju, te omogućava ostvarivanje različitih profita na različitim tržištima. Kao i u legalnoj ekonomiji, i u organizovanom kriminalu cijeni se preduzetništvo, a konačni cilj poslovanja u oba sektora je ostvarivanje što većeg profita. Opasnost po društvo od pranja novca sastoji se i u konsolidaciji ekonomske moći organizovanog kriminala, jer mu se omogućava da ulazi u legalnu ekonomiju. Gotovo je opšte poznato da mafija u Italiji ostvaruje veći prihod od svojih “legalnih” djelatnosti nego što ga ostvaruje od klasičnog kriminalnog djelovanja. Iako se time nesumnjivo stvaraju bogatstvo i mogućnosti zapošljavanja, legalno poslovanje koje je u vlasništvu organizovanog kriminala podrazumijeva mnoge teškoće i opasnosti budući da se i tu jasno vide obrasci kriminalnog ponašanja poput iznuđivanja, pritisaka ili korupcije. Pojednostavnjeno, kriminalci ne pristaju na ostvarivanje najvećeg mogućeg profita časnim sredstvima. Ukoliko su banke umiješane u pranje novca, narušava se povjerenje koje javnost ima u njih te se, ako su povezane s organizoavnim kriminalom, podriva njihova stabilnost. Usprkos kratkotrajnoj mogućoj dobiti, prijeti im neposredna opasnost od gubitka zbog prijevara kako zbog nehajnosti u provjeri neželjenih stranki ili narušenog integriteta njihovih službenika koji su povezani s kriminalcima. U pranju novca kroz banke organizovani kriminal se često služi ljudima koji nemaju kriminalne prošlosti, što otežava otkrivanje takvog djela. Oni otvaraju račune preko kojih obrću velike novčane iznose, često uz pomoć nesavjesnih bankovnih službenika. Postupak pranja novca uglavnom se odvija u tri faze: • faza ulaganja u kojoj se novac ostvaren neposredno od kriminalnog djelovanja (poput prodaje droge) prvi put ulaže ili u finansijsku ustanovu ili se njime kupuje određena imovina; • faza prikrivanja u kojoj se pokušava prikriti ili naizgled promijeniti stvarno porijeklo ili vlasnik sredstava; • faza integracije u kojoj se novac uključuje u legalnu ekonomiji i finansijski sistem i pripaja ostalim vrijednostima u sistemu. Pojedine faze pranja novca mogu biti istovremene ili se, još češće, međusobno preklapaju. Kako će se odvijati pojedina faza i koje će se metode pritom koristiti zavisi od raspoloživih mehanizama za pranje i zahtjeva organizovanog kriminala koji taj posao naručuje. U svakom slučaju pranja novca podrazumijeva mnogobrojne međusobno različite tehnike koje su obično složene, domišljate i tajne. Zajedničko im je da se njima mora sakriti originalno porijeklo i vlasništvo novca, te da naručioci žele da zadrže kontrolu nad samim postupkom i po potrebi ga mijenjaju. Najviše u borbi protiv pranja novca može učiniti u faza ulaganja, jer se kriminalci moraju da se rješe gotovog novca, pa su posebno ugrožene ustanove koje zaprimaju novčane depozite. Perači novca često se služe i malim preduzetnicima putem čijih bankovnih računa prolaze ogromni iznosi. Takođe se u međudržavnoj trgovini koriste i lažne (uvećane) fakture.