siva ekonomija

Pod pojmom sive ekonomije u najširem smislu podrazumijeva se svaka protivzakonita privredna aktivnost usmjerena ka sticanju koristi za sebe i svoj račun, a na štetu drugih pojedinaca, privrednih subjekata ili države. Siva ekonomija je aktivnost koja putem nepoštovanja pravnih normi i poslovanja van legalnih tokova ima za cilj izbjegavanje plaćanja propisanih fiskalnih i drugih obaveza prema državi. U različitim zemljama upotrebljavaju se različiti nazivi za sivu ekonomiju, kao što su i različite (a opet i slične) faze njenog ispoljavanja. Pojavom sive ekonomije i njenim razvojem državi izmiču značajni izvori budžetskih prihoda. Zbog toga siva ekonomija ne samo da ugrožava redovan priliv budžetskih sredstava, već i ozbiljno ugrožava proizvodnju i regularni promet roba i usluga. Nelojalno konkurišući čitavoj registrovanoj (legalnoj) privredi, ona umanjuje i efikasnost ekonomske politike na nivou države. Do izvjesne mjere djelovanje sive ekonomije može imati i neke pozitivne efekte (dinamiziranje privrednih aktivnosti, poboljšavanje ili održavanje dostignutog nivoa životnog standarda stanovništva, povećanje ukupne tražnje), ali negativni efekti su daleko brojniji. Njeno značajnije širenje u pojedinim segmentima ukazuje na slaba mjesta privrednog sistema, a veliki obim je znak bitnih poremećaja u razvoju privrede, gdje vitalne funkcije regularne privrede preuzima neformalni sektor. Smatra se da je osnovni razlog za pojavu i širenje sive ekonomije utaja u plaćanju javnih prihoda, odnosno izbjegavanje ili kršenje propisa koji regulišu privredne transakcije. Često se dešava da namjerno izbjegavanje plaćanja jednih obaveza prouzrokuje nenamjerno izbjegavanje drugih. Na primjer, neprijavljivanje radnika zbog izbjegavanja plaćanja poreza ima za posljedicu izbjegavanje plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje. Uopšteno posmatrano, glavni uzroci i uslovi za pojavu sive ekonomije mogu se klasifikovati u tri grupe faktora: ekonomske (finansijski problemi, visoki poreski nameti, vjerovatnoća otkrivanja, strogost sankcija, očekivani profit), psihološke (neslaganje sa ciljevima i sredstvima ekonomske politike, stav prema riziku) i faktore oportuniteta (iskustvo u utaji, obrazovanje značajno za nalaženje posla i njegovo uspješno obavljanje izvan zakonske regulative). U BiH su registrovani vrlo različiti oblici sive ekonomije. Najrašireniji i socijalno ekonomski najznačajniji oblici sive ekonomije, koje su registrovali različiti kontrolni organi, ali koje su potvrdili i neposredni učesnici djelatnosti u sivoj zoni su : a) Oblast prometa robe i usluga 1. nelegalan uvoz robe i usluga, 2. stavljanje u promet neevidentirane domaće i inostrane robe, 3. stavljanje u promet robe čija je evidentirana nabavna cijena višestruko manja od proizvođačke i tržišne cijene, 4. stavljanje u promet robe bez dokazanog porijekla, 5. stavljanje u promet robe bez dokaza o plaćenoj carini, akcizi ili porezu, 6. višestruka dokumentacija za istu robu na različitim mjestima i u različitim fazama prometa; 7. fiktivni tranzit robe kroz BiH; 8. prodaja robe na teritoriji jednog entiteta za koju su akciza, carina i PDV plaćeni na teritoriji drugog entiteta; 9. neažurno i nepotpuno vođenje poslovnih knjiga i netačno izvještavanje o ostvarenom prometu, 10. neovlašćeno obavljanje prometa robe i usluga (neregistrovani promet), 11. komisiona prodaja robe bez odgovarajuće evidencije, 12. promet robe preko neovlašćenih institucija, najčešće bez plaćanja poreza (npr. sindikati u preduzećima), 13. prodaja robe bez dokazanog kvaliteta i ispravnosti, 14. neizvršavanje obaveza iz ugovora o prometu, 15. budžetsko neregistrovanje prihoda državnih institucija, 16. naturalni oblici razmjene bez registrovanja kupo-prodajnih transakcija, 17. izbjegavanje plaćanja obaveza putem fiktivnih ugovora i fiktivnih isporuka roba nepostojećim firmama u Federaciju BiH, 18. prikrivanje dobiti putem transfernih cijena, 19. nabavka robe po nižim carinskim i poreskim tarifama, a stavljanje u promet po cijeni robe za koju su propisane više tarife, 20. promet roba široke potrošnje industrijskog porijekla u prodavnicama registrovanim kao “kućna radinost”. b) Oblast platnog prometa 1. stvaranje nelegalnog tržišta novca van poslovnih računa učesnika platnog prometa (novac od dnevnog pazara, prometa robe na crno …), 2. međusobno plaćanje obaveza u “kešu” bez dokumentacije predviđene zakonima, 3. uplata na vlastiti račun po “ovlaštenju” firme kojoj je “izvršena” fiktivna isporuka robe, 4. isplata plata u gotovini koja ne potiče sa računa, 5. uslovljavanje prodaje robe gotovinskim plaćanjem unaprijed, 6. prodaja za gotovinu bez evidentiranja i plaćanja poreza, 7. nekontrolisana i neregistrovana plaćanja u stranom novcu u zemlji i preko granice od strane domaćih lica, 8. povlačenje gotovog novca iz platnog prometa i obavljanje gotovinskih plaćanja na sivom tržištu. c) Oblast kreditno-monetarnog sistema i bankarskog poslovanja 1. neregistrovano unošenje i iznošenje inostranog novca, 2. formiranje sivog tržišta deviza, 3. davanje kredita uz skrivenu cijenu (posebne naknade, garancije…), 4. kreditiranje mimo bankarskog sistema (zelenašenje). d) Tržište rada i radni odnosi 1. zapošljavanje radnika “na crno”, 2. izbjegavanje penzionisanja radnika koji su ispunili zakonske uslove, 3. fiktivno vođenje većeg broja zaposlenih zbog povlačenja većih prinadležnosti iz fondova i budžeta, 4. fiktivno vođenje velikog broja sezonskih radnika zbog izbjegavanja plaćanja obaveza “mimo sezone”, 5. postojanje dvojnog sistema plata: niže plate u knjigama zbog izbjegavanja plaćanja obaveza i isplata neevidentiranog dijela plate u gotovini, 6. korupcija u institucijama za evidentiranje prijava o zapošljavanju radnika: prijava predana ali “zbog zauzetosti” nije provedena. e) Oblast građevinarstva, stambeno-komunalna djelatnost i promet nekretnina 1. bespravna gradnja, 2. prisvajanje zajedničkih prostorija u stambenim zgradama i njihova dogradnja za vlastite potrebe mimo zakonskih propisa, 3. špekulacije prilikom prometa nekretnina (prikrivanje kapitalne dobiti), 4. izdavanje stambenog i poslovnog prostora bez prijavljavanja prihoda, 5. prisvajanje napuštene imovine lica koja su u izbjeglištvu zbog rata, 6. prisvajanje imovine preduzeća iz drugih bivših jugoslovenskih republika poslije raspada SFRJ. f) Ostalo 1. različiti oblici sponzorisanja sportskih društava, političkih stranaka, vjerskih zajednica i slično od strane poreskih obveznika koji nisu predviđeni propisima, 2. neodgovarajuće deklarisanje prihoda, odnosno podvođenje pod niži porez, 3. fiktivno iskazivanje većih troškova s ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na dobit, 4. nepotpuno i nerealno obuhvatanje prihoda od poljoprivrede, 5. korišćenje državnih sredstava u privatnom privređivanju i potrošnji (oprema, materijal, automobili, telefon, telefaks…), 6. korišćenje radnog vremena u preduzećima i institucijama za vlastito privređivanje, 7. nekontrolisana sječa državnih šuma, 8. neregistrovano širenje i promjena djelatnosti preduzeća, 9. samoinicijativna naplata cijene usluga javnih institucija za koje je država predvidjela da su besplatne, 10. niska osnovica paušalnog oporezivanja, 11. aktivnosti u tzv. „crnoj ekonomiji“ (prostitucija, trgovina oružjem, trgovina drogom, trgovina ljudima…). Primjenom određenih metoda procjene, dobijeno je da je u 2008. godini, na primjer, ukupna siva ekonomija u BiH iznosila 26,52% statistički verifikovanog bruto društvenog proizvoda ili 6,56 milijardi konvertibilnih maraka. Statističke institucije BiH utvrdile su ukupni bruto domaći proizvod u iznosu od 24,716,589 hiljada maraka. U ovaj iznos uključeno je 1,128,851 hiljada maraka inputirane rente ili 4,57% i 1,342,030 hiljada maraka neosmatrane ekonomije (NOE) ili 5,43%, odnosno 6,46% od ukupne bruto dodate vrijednosti. Primjenjeni metod procjene obuhvata ova dva iznosa. Dakle, ukupno neverifikovana siva ekonomija iznosi 4,084,439 hiljada maraka (4 milijarde maraka) ili 16,53% iskazanog bruto društvenog proizvoda.

Posted in .