predstavlja skupinu pet međunarodnih organizacija: Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development), Međunarodno udruženje za razvoj (International Development Association – IDA), Međunarodna finansijska korporacija (International Finance Corporation – IFC, Multilateralna investicijsko garancijska agencija (Multilateral Investment Guarantee Agency – MIGA), Međunarodni centar za rješavanje investicionih sporova (International Centre for Settlement of Investment Disputes – ICSID), u čijoj odgovornosti je pružanje financijske pomoći zemljama u svrhu ekonomskog razvoja i smanjenja siromaštva, te ohrabrenja međunarodnih investicija. Grupa i njoj pridruženi entiteti imaju sjedište u Washingtonu. Zajedno s Međunarodnim Monetarnim Fondom, organizacije Svjetske banke se nekad nazivaju institucijama Bretton Woodsa, prema Bretton Woodsu gdje je Monetarna i financijska konferencija Ujedinjenih naroda (1.7. – 22.7. 1944.) dovela do njihovog stvaranja. Banka je formalno osnovana 27.12. 1945. nakon međunarodne ratifikacije sporazuma iz Bretton Woodsa. Djelovanje je otpočela 25.6. 1946., a 9.5. 1947. je odobren prvi zajam (250 miliona US$ Francuskoj za poratnu obnovu, u realnom iznosu najveći zajam ikad izdan od banke). Međunarodna finasijska korporacija (IFC) je osnovana 20.7. 1956, IDA 24.9. 1960., ICSID 14.10. 1966. a MIGA 12.4. 1988. Iako se vlade siromašnih država često oslanjaju na nju kao izvor financsja za razvoj, Banka i njene podružnice bile su često kritikovane zbog podrivanja nacionalnog suvereniteta zemalja primaoca pomoći kroz politiku Banke koja promoviše ekonomski liberalizam i garancije za međunarodne investicije. Aktivnosti Svjetske banke su trenutno usredotočene na ekonomski manje razvijene zemlje u poljima kao što su obrazovanje, poljoprivreda i industrija. Pruža zajmove po povoljnim stopama zemljama koje imaju poteškoće. Zauzvrat se od njih traži da preduzmu političke mjere kojima se, na primjer, suzbija korupcija i promoviše demokratija. Djelovanje Banke je predmet dugotrajne i oštre kritike od strane raznih nevladinih organizacija i akademika, a u nekim slučajevima i internih studija Banke. Optužuju je da predstavlja oruđe SAD i drugih zapadnih država kojima one nameću ekonomske politike u zapadnom interesu. Kritičari tvrde da politika reforme u smjeru slobodnog tržišta – za koju se Banka zalaže – u praksi često dovodi do štetnih posljedica ako se provodi loše, prebrzo, pogrešnim redoslijedom i u slabim, nekompetitivnim privredama.
