Obezbjeđenje javnih dobara važno je za funkcionisanje svake države. Pojedinici zadovoljavaju svoje potrebe upotrebom odgovarajućih javnih dobara i uživanjem odgovarajućih usluga. Jedno od osnovnih pitanja koje s emože postaviti je pitanje vrste i prirode dobara i usluga koje bi javni sektor trebalo da obezbjedi i u kojem obimu. Javni sektor može da obezbjedi sljedeće vrste javnih dobara: Čista javna dobra – nemaju osobine isključivosti (svako ih može koristiti pod istim uslovima) i rivaliteta (nam konkurencije, pruža ih samo javni sektor). Riječ je o narodnoj odbrani, policiji, upravi, zaštiti životne sredine i slično. Nečista javna dobra – Iz potrošnje nečistih javnih dobara moguće je isključiti pojedine potrošače. Reč je o dobrima čije se obezbjeđenje može organizovati i na tržišnim principima, kao kod privatnih dobara, ali je interes države da ihz koriste svi građani. Riječ je o saobraćajnicama, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i slično. Mješovita javna dobra – Riječ je dobrima koja imaju karakteristike i privatnih i javnih dobara. Tipičan primjer mješovitog javnog dobra predstavlja protivpožarna zaštita. Svi imaju prvao na taj vid zaštite, ali ukoliko u lokalnoj zajednici postoji samo jedna vatrogasna jedinica, a požar izbije na dva mjesta, određeni građani će biti isključeni iz potrošnje ovog javnog dobra. Prilikom obezbjeđivanja mješovitih javnih dobara treba uzeti u obzir broj potrošača i teritoriju na kojoj s edobro obezbjeđuje. Meritorna javna dobra (usluge) – riječ je dobrima kada država interveniše tako što nameće korištenje određenih dobara, odnosno uslugama pojedinicima, jer oni do toga imaju koristi: obavezno korištenje sigurnosnih pojaseva, obavezno osnovno obrazovanje, i slično. Moguća je još jedna podjela javnih dobara u zavisnosti od toga da javna dobra imaju različite kapacitete, odnosno da ih mogu obezbjeđivati razni nivoi vlasti: lokalna javna dobra, regionalna javna dobra, državna javna dobra, međunarodna javna dobra i globalna javna dobra.
